Ocena 7/10
Eleonora Ruzvelt
je 1957. godine došla u posetu SSSR i predsedniku Hruščovu, ali je prvo želela
da ode kod jedne žene, kod Ljudmile. Tada Eleonora počinje priču o Ljudmili,
vojniku Crvene armije, koju je upoznala 1942. godine, kada je bila gost vlade
SAD u Beloj kući u Vašingtonu. Prilikom upoznavanja sa
delegacijom SSSR upoznaje mlađeg poručnika Ljudmilu Pavličenko, snajperistu,
koja sve ostavlja bez teksta, kada prilikom svog predstavljanja kaže kako je
ubila 309 fašista. Ona u tom trenutku privlači pažnju svih prisutnih. Onda se priča
vraća u trenutak kada je Ljudmila primljena na fakultet za istoriju. Ova vest
je obradovala njenu majku, koja odlučuje da pravi kolače i časti ceo komšiluk, ali
ova vest ne ostavlja nikakav utisak na njenog oca koji je pripadnik NKVD i koga
to ostavlja ravnodušnim. Drugari su radosni i žele da proslave uspeh, deo je za
bioskop, deo za streljanu, tada bacaju novčić da odluče gde će ići. Novčić pada
da se ide u bioskop, ali Ljudmila nezadovoljna ponašanjem oca, menja odluku i
odlaze u streljanu. Tamo Ljudmila prvi put puca iz puške i postiže najbolji
rezultat 47 krugova od 50 mogućih. Lice sa strelišta upoznaje pretpostavljene i
Ljudmili prekidaju studiranje i šalju je na kurs za snajperiste u ženskoj grupi.
Film zasnovana na istinitoj priči,
koja prikazuje jednu hrabru ženu koja postaje simbol borbe za Sevastopolj.
Pratimo Ljudmilu kroz njena bitna dešavanja u životu i njen odnos sa muškarcima
koji su obeležili njen život.
Žanr: biografski, drama
Glavni glumci: Yuliya Peresild,
Evgeniy Tsyganov, Joan Blackham
Režija: Segey Mokritskiy
Zemlja: Ukrajna, Rusija
Vreme trajanja: 110 minuta
Zanimljivosti:
Film je rađen prema istinitoj priči o
Ljudmili Pavličenko, snajperisti Crvene armije, koja je prema potvrđenom broju
ubistava, ubila 309 neprijateljskih vojnika od toga 36 Nemačkih snajperista,
tokom II svetskog rata (procene su da ih je ubila oko 500, ali nisu sva ubistva
potvrđena).
Film je otpočeo sa snimanjem 2012.
godine, a premijerno je prikazan 2. aprila 2015. godine i to istoga dana u
Rusiji i Ukrajni u trenutku kada je bio narušen odnos između ove dve zemlje.
U toku II Svetskog rata, SSSR je
regrutovo oko 2000 žena kao snajperiste, od kojih je Ljudmila bila jedna od
najuspešnija u istoriji. Žena snajperista sa najviše potvrđenih ubistava (542),
bila je Simo Häyhä, koja se borila na strani Finske u ratu protiv SSSR.
S obzirom da je postala simbol borbe
i neka vrsta heroja u Crvenoj armiji, a radi propagande, bilo je veoma opasno
da pogine na frontu, tako da je podmornicom izvčena iz Sevastopolja i posle
toga nije više išla na front, već je propagirala borbu koju je vodio SSSR, zbog
čega je i bila poslata u SAD i Kanadu.
Ljudmila je rođena 11. jula 1916.
godine u Belaya Tserkov, Kijevska gubernija, a preminula je 27. oktobra 1974.
godine u Moskvi. Filmska priča se ne poklapa u potpunosti sa Ljudmilinim
životom, jer u stvarnom životu ona je već bila udata i imala sina kada je rat
počeo. Podtaka o njenom mužu nema osim da je poginuo u bici za Sevastopolj.
Нема коментара:
Постави коментар